tag:blogger.com,1999:blog-13166079837746402252024-02-19T09:46:16.891+01:00Milenko Bodirogić - Orfelin izdavaštvoAnonymoushttp://www.blogger.com/profile/00702010544844295529noreply@blogger.comBlogger9125tag:blogger.com,1999:blog-1316607983774640225.post-67680005045615162592014-03-02T11:19:00.002+01:002014-03-02T11:22:10.030+01:00ЧУМА (КУГА, МОРИЈА)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgDYXYRRKA6WJZmkHnpGU5GGE5RGsVydHyjsJ2rNvb_rzBXvFfR0Ic21BFxgSVp2wDwOlwmCg-SlMzQTJ12zIqVpi3_5J2ijgWsYN0Ecrut5rDGLBVj_t8vtX2AC6l0IJ0XrdxQoh4w6hE/s1600/973573_02+-+Cuma,+dragan+bibin.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgDYXYRRKA6WJZmkHnpGU5GGE5RGsVydHyjsJ2rNvb_rzBXvFfR0Ic21BFxgSVp2wDwOlwmCg-SlMzQTJ12zIqVpi3_5J2ijgWsYN0Ecrut5rDGLBVj_t8vtX2AC6l0IJ0XrdxQoh4w6hE/s1600/973573_02+-+Cuma,+dragan+bibin.jpg" height="300" width="400" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Чуме живе на крају света, у једној засебној
земљи која се зове Чумина земља или Чумин вилајет. Оне тамо имају своје мужеве
и децу и своје домове. То је лепа земља и то су сређене и уређене куће. Стално
се тамо нешто пере, чисти и риба и бела се платна суше на сунцу. Чуме брину о
свему у свом свету.</div>
<div class="Normal1" style="text-align: left;">
<span lang="sr-Cyrl"> Ако скупите децу чума и питате их шта
замерају својим мајкама, она најбрзоплетија ће вам одмах рећи – строгоћу.
Промућурнија међу њима потом ће повикати, у глас, као да бране мајке: „Нису оне
строге, оне су правичне“. Само понека од девојчица, од оних што ћуте и ништа не
кажу, знају да није зец ни у строгоћи, као мани, ни у правичности, као врлини –
већ у одсуству. Њихових мајки нема, нису с њима, јер оне стално живе у
ишчекивању нечег што ће доћи и што их очито плаши. Тако чуме понекад гледају у
децу, а не виде их, спусте им руку на косу, а не милују је, већ као да им
преносе предосећај последњег поздрава. Тихе девојчице не замерају ништа својим
мајкама чумама, нити их славе, оне их једноставно воле. И тако мале – брину за
њих. И само оне ће постати чуме, јер су заражене бригом.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> А шта то чуме ишчекују и шта их брине?<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Дође, тако, неко време кад чуме морају да
оду из своје земље и да раде оно због чега су створене – да убијају људе. То је
увек неко опако време, када зло, пакост, грамзивост, похлепа и завист зацаре
светом, а ишчезне свака врлина. Тада чуме добијају књигу у којој су имена оних
које морају да уморе. И оне крену светом. Многе се више никада не врате у свој
вилајет. Страдају у оном свету зла, или пресвисну од муке над својим делима.
Оне које се врате гледају у своју децу, а не виде их, спусте им руку на косу и
забораве да је помилују. Оне чекају следећи позив.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Чуме су обичне жене, али се људима указују
као стравичне: са два пара очију, у која нико не може да погледа, са огромним
бабурастим, краставим носом, са јаким рукама и снажним шакама.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Оне могу да убијају стрелама, које носе у
тоболцу пребаченом преко рамена или у некаквом лончићу, или само додиром једног
свог прста – по челу човека, или испод носа, или једноставно погледом. Ко је
имао несрећу да му се поглед заплете у вртлог чуминог двоструког пара очију,
тај то сигурно није причао унуцима. Јер, отишао је тамо где ни приче, ни унуци
не постоје, где не постоји ништа.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Људи су настојали да умилостиве чуму.
Тепали су јој и звали је из милоште и страха кумом и тетком, остављали су за њу
свежу воду и чешаљ, јер су знали да чума воли да се умива и чешља, чистили су
куће у изненадним нападима уредности, спремали су јој поклоне у храни и пићу.
Каткад би те поклоне остављали у суседном селу, надајући се да ће чума поморити
њихове комшије, а њих заобићи. Када би наишла на такве поклоне чума би се увек
враћала дародавцима. И гле чуда – њихова имена су била у књизи.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Понекад су људи, у страху, чинили
најневероватније ствари. Нашли би два младића, браћу близанце и два црна вола,
рођена у истом дану, а онда би момци упрезали у плуг волове и оборавали село,
правећи заштитни круг око њега. Још чудније је било када би у глуво доба ноћи у
плуг упрезали девет нагих девојака, а сам плуг давали у руке најстаријем човеку
у селу. Старац би посртао, једва способан да хода, а камоли да оре, док би
девојке унезверено чекале да се заврши њихова голгота. Оно што, при тим
обредима, није слутио нико од људи, јесте да чума седи негде по страни и мирно
их посматра, знајући да никада неће успети да затворе савршен круг. Увек ће
остати неки пролаз за њу, јер да није тако њихова имена не би била у књизи.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"><br /></span>
<span lang="sr-Cyrl"><br /></span></div>
<div style="text-align: center;">
<span lang="sr-Cyrl"><span style="font-size: large;">Прича о Чуми и о дечаку са насмешеним псом</span></span></div>
<div style="text-align: center;">
<span lang="sr-Cyrl"><span style="font-size: large;"><b><br /></b></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Чумина књига је најчуднија књига на свету.
Она споља личи на стару купусару коју на окупу држе још само тврде корице, али
када се отвори чини се да странице нису сачињене од папира, већ од песка.
Могуће је отворити само ону страницу на коју је дошао ред, а оне претходне,
ишчитане, већ су нестале. И слова су таква, некако сипка и нестална, као да ће
сваког часа склизнути, остављајући само прашњави траг. То је књига људских
судбина и зато је све у њој песак и прах.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> У тој књизи су имена оних који морају да
умру. Али једном је у њој писало да треба поморити читаво село, а сачувати само
једног мушкарца и једну жену. И њихова имена су била ту. Чума је поштедела
село, а убила оног човека и ону жену и дуго је стајала над њиховим тек рођеним
дететом, које још није имало име. Када се вратила у свој вилајет њена књига је
имала један лист и на њему су била она два имена. Чума је гледала у слова која
је лагано развејавао вилајетски ветар и тек тада схвати да је погрешила.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Годинама касније у Чумин вилајет су стизале
вести о оном детету без имена. Дечак је постао сеоски роб, чувао је стоку и
радио најпрљавије послове за које није добијао ништа, чак ни храну. Спавао је у
шуми и на пољима, а зими би га пуштали у штале и сенике. Јео је корење, дивље
воће, печурке, а када ничега не би било, кад снег завеје и мраз завлада, хранио
се отпацима са сеоског ђубришта.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Чума није успевала да заборави своју
грешку, а приче о дечаку само су јој додатно досипале со на рану. Једног дана
пребаци тоболац преко рамена и крену, по други пут, у оно село.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> „Уморићу га“, мислила је. „Тог дечака ћу
уморити. Боље је да га нема, него да живи таквим животом. Требала сам то учинити
одмах, док сам стајала изнад његове колевке“, понављала је.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Али кретала се спорo. Као да не жели да
стигне у село. Око ње је било пролеће, све је озеленило, а птице су крилима и
песмом пресецале мирисави ваздух. Сатима би седела крај прозирних потока,
посматрајући сребрнкаста леђа риба и вилине коњице како лебде над водама.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> „Кад-тад ћу морати да стигнем тамо“,
помисли и осети како јој нешто голица длан. Једна се црвена бубамара, са црним
пегама, кретала њеном бескрајном линијом живота.</span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> И стигла је, и прошла селом, невидљива као
ратничка ухода, а потом је отишла на сеоски пашњак. Тамо је затекла дечака како
чува дугорога говеда. Био је мршав, у ритама, а око њега је трчкарао бели пас,
тако бео да таквог пса никада није видела. Чума им приђе, а пас се спусти на
задње ноге и погледа је, велики и бео. И Чума се могла заклети да јој се пас
смеши.</span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEggwfarl13yNykLh91EWYR_m0miR22_Qhx3qAD7WUoxXZuaweuDdBxeikzjQQ8R6dCEFhF1lSGRgKZf9KCMRjqBRHuB-y4_R42e7ZWLzY1fedRfbwn_fL6ADqrMHj57GPj1NljFYo6Npbc/s1600/07+-+Plague.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEggwfarl13yNykLh91EWYR_m0miR22_Qhx3qAD7WUoxXZuaweuDdBxeikzjQQ8R6dCEFhF1lSGRgKZf9KCMRjqBRHuB-y4_R42e7ZWLzY1fedRfbwn_fL6ADqrMHj57GPj1NljFYo6Npbc/s1600/07+-+Plague.jpg" height="640" width="444" /></a></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"><br /></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"><br /></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Мајко, ти ниси одавде! — рече јој
дечак.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Чума се стресе. Никада је нико није назвао
мајком, осим њене деце, и никада ниједан човек није разговарао с њом. Увек су
бежали, престрављени и уплашени.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Не, нисам! — рече.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — А одакле си? — упита дечак.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Издалека. Са краја света — одговори Чума.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — А ја сам мислио да свет нема крај —
рече дечак.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Све има крај — одговори Чума и
погледа поново оног пса, који јој се смешио.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Нигде нема таквог пса — рече дечак,
као да јој чита мисли. — Као штене, мало штене, тек прогледало, био је жут. А
овде штенце бацају у реку. И њега су бацили и још три штенета. Био је фебруар и
ја сам се скинуо и скочио у воду и извадио га. Кад смо изашли на суво постао је
бео, као онај фебруарски снег. Срце му је једва куцало, а ја сам га завукао
испод кошуље и грејао сам га сатима и дувао сам и дахтао у њега. Много је
пропатио, остављен и бачен у хладну воду.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — А ти? — упита Чума. — Да ли је теби
било хладно?<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Друго сам ја! — рече дечак.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — И сваку жену зовеш мајком? — упита Чума.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Моја мајка је умрла — рече дечак. — Ни
лица јој се не сећам. Никада ником нисам рекао мајко, до малопре.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — А зашто си мене тако назвао?<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Због твојих очију — одговори дечак.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Чума се сети да је дечак људски створ и да
сигурно види на њој два пара очију, да му је страшна и да жели да је
умилостиви. „Болест се већ уселила у њега“, помисли.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Имам четворе очи? — упита Чума.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Дечак се насмеја, раздрагано, а бели пас,
чувши смех, приђе и поче да му лиже лице. Дечак га ухвати обема рукама за уши и
пољуби га у њушку.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Немаш ти четворе очи — смејао се и
даље дечак, мазећи пса. Чумино питање га је, изгледа, баш развеселило.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Ти имаш два тужна ока! — рече јој. —
Као да си неког оставила, можда децу. Зато сам те назвао мајком. Да те утешим и
подсетим на њих.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — А како се зовете, вас двојица, ти и твој
пас? — упита Чума.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Немамо ми имена. Мени га нико није
дао. Зову ме како стигну, обично ленштино, смрдибубо, лезилебовићу, чумино
копиле… А ја нећу да дам име овом белом другу. Чини ми се, кад бих га некако
назвао, да би намах престао да се смеши, а мени је његов осмех једина утеха. Ми
смо безимени — рече дечак.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Добро, безимени. Видећемо се ми још.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — И ми бисмо то волели, мајко! — довикну
јој дечак.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> „Дечак је здрав и чудесно жив“, помисли Чума.
Био је он, после белог пса, друго изненађење у Чумином дугачком животу. И све у
истом дану.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Чума крену кроз село. Залазила је у куће,
посматрала људе – мушкарце, жене, децу – седела је поред њих за столом, слушала
је шта говоре, пратила их ујутру у поље и навече у постељу. Била је свугде,
нечујна и невидљива, у жељи да сазна шта не ваља са тим селом. <o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Људи су се свађали, псовали и грдили,
смишљали лажи и међусобне злобе, жене су тукле децу, мушкарци и жене и децу, а
деца су се млатила међусобно и мучила животиње. Свако ко је имао зрнце снаге и
моћи трудио се да то покаже и да се искали над слабијим. И тако, корак по
корак, све док се бујица зла и разулареног беса не би завршила над убијеним
мачкама и рашчереченим жабама. А сутра све испочетка.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> После пет-шест дана било јој је свега
доста. Седела би негде у углу, слушала псовке, ударце, кукњаву и плач и
посматрала бубамару на свом длану. У кретању тог мајушног бића, у томе како је
расклапало свој лепи црвено-црни оклоп да би затреперило тананим крилима испод
њега, налазила је она прозрак спокоја и мира. Сети се смешка оног белог пса и
дечака коме је тај смешак једина утеха и помисли да јој је сада све јасно.
Стави бубамару на раме и први пут, после дуго времена, утону у сан.</span><span lang="RU"><o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Сутрадан у селу наста стрка. У једном су
дворишту нашли растргану кокошку и гомила разјарених мушкараца дала се у
потрагу за кривцем. Неки су носили српове, други ножеве и секире, а највећи од
њих вукао је са собом дебело уже. Оно мало мачака и кукавних паса у селу већ се
разбежало пред опасношћу, када гневни гониоци на сеоском тргу, испод разгранатог
храста, угледаше насмешеног пса. Посматрао их је, смешио се и вртео репом.
Сељани га опколише, а он седе у средиште узаврелог људског круга и накриви мало
главу, као да се чуди. Тад онај грмаљ направи омчу и намакну је псу око врата,
а други крај ужета пребаци преко гране храста. Уже зазвижда и пас се нађе
обешен, високо горе, изнад глава мучитеља. Копрцао се и махао ногама као да
плива, као да кроз густи пролећни ваздух жели да се, са смешком, успне на небо.
Чума скочи на </span><span lang="sr-Cyrl-BA">дрво
</span><span lang="sr-Cyrl">и снажно повуче онај крај конопца који је био у
грмаљевим шакама. Човек врисну, раширивши окрвављене дланове, попут мартира
који показује своје ране сведоцима, а пас се стропошта на земљу.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Тад се појави дечак са огромном врећом на
леђима и стаде пред забезекнуте сељане. Завуче руку у џак и помолише се риђе
уши и шиљаста њушка и два крупна, коса ока, а онда читаво тело младе лисице,
склупчано, скривено пламеноцрвеним репом.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Она је крива — рече дечак.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> „Како је лепа!“, помисли Чума, горе, на
грани храста.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Онај грмаљ одраних дланова крену да ухвати
лисицу за врат, али је дечак, трен пре тога, пусти. Лисица се дочепа на ноге и
побеже, а кад осети да је на сигурном поносно подиже реп и махну њим, као
заставом.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Један од сељана, највећи подлац међу њима,
сав сив и смежуран, рече дечаку:<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Лисице, ласице, јазавци, дивљи
вепрови, мачке и пси, то су твоји пријатељи. Ти си се, чумино копиле, одродио
од људи. Следећи пут, кад се нешто овако деси, висићеш на овом дрвету.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> И сељани се разиђоше, док је онај повређени
дувао у дланове. Испод храста остадоше дечак и насмешени пас, а горе, у
гранама, Чума.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Хвала ти, мајко! — промрмља дечак.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Одлазили су, дете и пас, а Чума у крошњи </span><span lang="sr-Cyrl-BA">дрвета</span><span lang="sr-Cyrl"> осети како јој бубамара мили низ врат. И насмеши се.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Голицаш ме — рече бубамари, као да
жели да оправда онај осмех.</span><span lang="RU"><o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Навече, на реци, Чума отвори ону своју
књигу. И под месечином јасно је видела како из пешчане странице израњају слова.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> А у поноћ неко закуца на врата оног сивог,
смежураног човека. Он се прену из сна и ослушну – ноћна тишина, па потом хукање
сове. Таман кад помисли да је сањао, зачу он поново куцање на вратима.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Ко је? — дрекну човек.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Али одговора није било. Само још јаче
куцање.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Човек устаде, зграби секиру коју је, као и
већина сељана, држао крај довратка и отвори врата. Угледа тачно испред себе
ужасно лице жене са четири ока. Више није могао да одвоји поглед, ни да се
покрене, као да му се душа заплела у игри оних зеница. Жена подиже руку и
додирну га кажипрстом изнад горње усне. Нешто га заголица, као да му је
бубамара прошетала врхом носа и човек поче да кија. Кад је подигао главу жене
више није било, али јасно је чуо куцање на комшијиним вратима.</span><span lang="RU"><o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjmlzTUnCxPjfkQ2J6DUwmqa-KWoXCF_7oaWXJTpE6fj7sWqDaMCSc_ksmFHnyosN4I4zRt-9-ZJ6hrkrE0qLkshGcTHGTkv3YYt6bMaWCOt81fdUNtgGbj9KkBkN3LD_XUvvtPQ0lcSeU/s1600/Dragan+Bibin+1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjmlzTUnCxPjfkQ2J6DUwmqa-KWoXCF_7oaWXJTpE6fj7sWqDaMCSc_ksmFHnyosN4I4zRt-9-ZJ6hrkrE0qLkshGcTHGTkv3YYt6bMaWCOt81fdUNtgGbj9KkBkN3LD_XUvvtPQ0lcSeU/s1600/Dragan+Bibin+1.jpg" height="640" width="446" /></a></div>
<div class="Normal1">
<br /></div>
<div class="Normal1">
<span lang="RU"> Неколико д</span><span lang="sr-Cyrl">ана после овог поноћног куцања разболеше се сељани који су
учествовали у хајци на белог пса. Прво их ухвати грозница и поче да их тресе,
час им је било хладно, час су горели у врућици, потом им искочише чворови по
препонама и испод пазуха и влажни кашаљ поче да их дави. Губили су присебност,
нису знали где се налазе и бунцали су, најчешће о жени са четворо очију и
некаквој бубамари.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Селом завлада </span><span lang="sr-Cyrl-BA">ридање</span><span lang="sr-Cyrl"> и плач, а куће
оболелих здрави су заобилазили у широком луку. Испред њих би палили гомиле
ђубрета и смећа, у нади да ће смрдљиви дим спречити болест да се шири. <o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Кад први сељани умреше дечак пронађе Чуму
на обали реке. Седела је, руку положених у крило и зурила у своје дланове. <o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Ја знам ко си ти, мајко — рече.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Ко? — упита Чума, не одвојивши
поглед од дланова. <o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Ти си Чума, Морија, ти мориш људе.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — И? — прозбори Чума, не подижући
главу.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Грешиш — рече јој.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Само једном сам погрешила, док си ти
још био у колевци. Више не. Сада само читам књигу.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Грешиш, грешиш — рече јој дечак. — Они
немају ништа. Они су беда света и зато једу један другог и сами себе, јер
немају ништа друго. Та слова, у песку твоје књиге, можда израњају јер ти то
желиш, јер желиш да исправиш грешку. <o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Ти то бринеш за њих? — упита Чума.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Бринем. Када бих могао сам себи да
дам име назвао бих се Брига.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — И шта хоћеш ти, Бриго, од мене? — упита
Чума.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Да престанеш да их мориш. Кукавци то
нису заслужили.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — А шта нудиш заузврат? — рече Чума и
устаде. Одједном се учини да је некако превелика, прекрупна и ужасно јака.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Бели пас стаде испред дечака, као да жели
да га заштити, али не престајући да се смеши, а дечак рашири руке и слегну
раменима.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Као да ја нешто имам! — рече.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Имаш! — рече Чума. — Имаш бригу. Ти
си Брига. Зато ћеш поћи са мном!<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Дечак се сневесели.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — А шта да радим са св</span><span lang="sr-Cyrl-BA">ојим</span><span lang="sr-Cyrl">
белим другом? — упита.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Остави га овим добрим људима, о
којима толико бринеш — одговори Чума.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> — Радије ћемо заједно! — уздахну
дечак.<o:p></o:p></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="sr-Cyrl"> И кренуше у Чумин вилајет, док је сунце
залазило иза највиших борова, дечак са насмешеним псом и Чума са бубамаром у
коси. Дечак је тако постао прва</span><span lang="sr-Cyrl"> </span><span lang="sr-Cyrl-BA">и једина</span><span lang="sr-Cyrl"> мушка чума.<o:p></o:p></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="sr-Cyrl"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhVWXuwO25YkYYTUoJpbrv5tAIXFYfdzOPpsMpEGlC7ihN87kV3h3W8wJoFoKi2oPE2GGmDgw52IDh4LfB8THUyBdy9AkG348_z0Yt3xQ4Dkzdwxrts8b1N65G-IxNZIPZW-DbqGikSgnY/s1600/04---Cumin-vilajet-(jajcana-tempera-na-panelu).jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhVWXuwO25YkYYTUoJpbrv5tAIXFYfdzOPpsMpEGlC7ihN87kV3h3W8wJoFoKi2oPE2GGmDgw52IDh4LfB8THUyBdy9AkG348_z0Yt3xQ4Dkzdwxrts8b1N65G-IxNZIPZW-DbqGikSgnY/s1600/04---Cumin-vilajet-(jajcana-tempera-na-panelu).jpg" height="640" width="442" /></a></div>
<div class="normal12">
<span lang="sr-Cyrl"><br /></span></div>
<br />
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> У Чуминој земљи белом псу је било лепо.
Онај његов осмех освојио је читав вилајет. Деца су га волела, играла се с њим,
вукла га за реп и уши, купала га у потоцима, хранила ђаконијама. Али дечак га
је понекад гледао као да га не види, спуштао би му руку на главу, између ушију,
и заборављао да га помази. Само би тад бели пас преста</span><span lang="sr-Cyrl-BA">јао</span><span lang="sr-Cyrl">
да се смеши. Бринуо је за дечака.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"><br /></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"><br /></span></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00702010544844295529noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-1316607983774640225.post-85446295845555817792013-05-06T22:10:00.000+02:002013-05-06T22:12:14.958+02:00Salko Ćorkan, ili o euforiji<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Kažu da euforija
dolazi od osnove </span><i style="font-family: Verdana, sans-serif;">phérein</i><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">, što znači </span><i style="font-family: Verdana, sans-serif;">nositi</i><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">, i prefiksa </span><i style="font-family: Verdana, sans-serif;">eu</i><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">, koji znači </span><i style="font-family: Verdana, sans-serif;">dobro</i><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">.
Dakle, zanos, ushit, veselje, razdraganost i sreća tek su dobro nošenje. Ako se
iskreno zagledamo u dubine vlastite egzistencije priznaćemo da tu ima istine;
život je tako težak da njegovo dobro nošenje predstavlja sreću. Oni koji pod
tim teretom ropću, posrću i padaju – nesrećni su, izvan euforije su i zanosa, i
to je tako jasno i belodano da se ne mora dokazivati.</span><br />
<div class="normal12">
<span lang="SL"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Mišel Turnije će svoj ponajbolji roman <i>Kralj Vilovnjak</i> zasnovati na toj reči –
euforija. On će povezati Svetog Hristofora (onaj koji nosi Hrista) sa junakom
romana Abelom Tifožom, koji će na svojim plećima iz nacističkog pakla izneti
jevrejskog dečaka Efraima. Tifož misli da je čitav njegov život bio priprema za
tu euforiju, dobro nošenje. Onaj ko nosi Hrista i onaj koji nosi dete zapravo
drže na svom potiljku i ramenima čitav svet, oni su Atlant koji pridržava nebo.
Atlanta – po kojemu je Atlantida dobila ime i čitav onaj okean u kojem se
nalazila iza Herkulovih stubova – često prikazuju smrknutog i sa znacima muke i
patnje na licu. Ali, sudeći po tome što nebo još uvek stoji gore i što se nije
srušilo na nas – on ga dobro nosi.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></span></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTRSx_47zoSHMEx4BewrGSiX6kr5mmKzuNwLaAozH-kFbRKpsEaNVmcHvRxgoZRL42wQrMgwwyk4egvXY1uILEhundihskT-HXuq7l4XNC2uMX5HpsJ2QuksgxYYNoUgqx-1EswDfkmIE/s1600/Direr+02.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTRSx_47zoSHMEx4BewrGSiX6kr5mmKzuNwLaAozH-kFbRKpsEaNVmcHvRxgoZRL42wQrMgwwyk4egvXY1uILEhundihskT-HXuq7l4XNC2uMX5HpsJ2QuksgxYYNoUgqx-1EswDfkmIE/s400/Direr+02.jpg" width="397" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="color: #222222; font-family: "Arial","sans-serif"; font-size: 10.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: EN-US; mso-bidi-language: AR-SA; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: EN-US;">Direrov sveti Hristofor</span></td></tr>
</tbody></table>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></span></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEglIKTdW-eimi0FJ7AxizjmpvRFv4ge8d_R_3p9JRAK4Vzk0JGciITnx91Kd5p7R3qa1EfDw9AwIk54yRIF-iP85ApSuhDRTgrVSNI653OWomu_CYcNMvIzadoag6K20ZAak2KTElHtggQ/s1600/Bo%25C5%25A1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEglIKTdW-eimi0FJ7AxizjmpvRFv4ge8d_R_3p9JRAK4Vzk0JGciITnx91Kd5p7R3qa1EfDw9AwIk54yRIF-iP85ApSuhDRTgrVSNI653OWomu_CYcNMvIzadoag6K20ZAak2KTElHtggQ/s400/Bo%25C5%25A1.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="color: #222222; font-family: "Arial","sans-serif"; font-size: 10.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: EN-US; mso-bidi-language: AR-SA; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: EN-US;">Sveti Hristofor Hijeronimusa Boša</span></td></tr>
</tbody></table>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Salko Ćorkan se prvi put pojavljuje u priči
„Ćorkan i Švabica“, iz 1921, potom u „Mili i Prelcu“, 1936. godine, gde se
opisuje njegova smrt, ali ga Andrić vraća među žive i pripoveda o njemu u osmoj
i petnaestoj glavi svog romana <i>Na Drini
ćuprija</i>, napisanog za vreme Drugog svetskog rata, a objavljenog 1945. Više
od dvadeset godina ovaj lik je opsedao pisca.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Sin Ciganke i
nekog anadolijskog podoficira, koji će varoš napustiti i pre nego što se dete
rodi, Salko Ćorkan je kopile koje izrasta u <i>hamala
</i>(nosača), strvodera, grobara, slugu, čistača tuđih nužnika i kasablijsku
ludu, ispod koje su na društvenoj lestvici još samo višegradski psi.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">I on nosi decu,
ali daleko od one metafizičke uzvišenosti. „Bolan, bolan, ja izmećarih šesnaest
godina u Suljage. Eno mu četiri sina, sva četiri sam ih ja na noge podigao.
Djeca bijesna, kô gospodska, pa mi uzjaši za vrat a nogama me tuče u prsa, još
im otac nabavio mamuze i kandžiju, pa bije li bije. A ja trčim i ponjiskujem kô
at, samo rukom zaklanjam oči, da mi ih ne izbije.“<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ćorkan zna da je
on nešto drugo od onog čoveka koji se svaki dan pojavljuje u kasabi, koji peva
i igra, kojeg ponižavaju, zna da je stvoren za nešto više, da mu je srce veliko
i da može da ponese celi svet.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">„Ama, srce je u mene!… Sva čaršija zajedno nema
srca koliko ja.“<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Kad se u
Višegradu pojavi cirkus Ćorkan će prvi planuti ljubavlju prema igračici na žici
i zapaliće njom svu varoš. Gazde i dućandžije počeće da maštaju o pehlivanki u
kratkoj suknjici od žute svile i crnim čarapama, koja lebdi iznad njih, u
vazduhu ispod cirkuske šatre, držeći se samo za zeleni ambrel. Za kasablije u
tom izloženom telu oskudno odevene tuđinke žene ima nečeg sramnog i stidnog,
gotovo bolnog, što im draži i šašolji dijafragmu, što se pretvara u nekakav
ushit nad tuđim poniženjem i padom. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Za Ćorkana,
Švabica na žici njegova je suprotnost: ona lebdi, laka i eterična, oslobođena
stega ove zemlje. Dok misli o njoj na um mu padaju sva ona burad, džakovi soli,
brašna i žita koje je preneo, kojima bi, čini mu se, mogao zatrpati i prekriti
čitav Višegrad. I onda dođe sebi težak i trom, pritisnut i stešnjen, nedostojan
nje i njene vazdušaste lakoće. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">(Istina je da
Švabica „umorna od bijede, od godina i putovanja“, od svog majmunskog posla,
jedva čeka da legne i zaspi u cirkuskim drvenim kolima, ofarbanim u zeleno.)<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">A nakon poslednje
noći cirkusa, u kojoj će čaršija prsnuti kao čir, gazde će plaćati globu, a
samo će Ćorkana tući. Tući će ga Ibrahim Čauš, tačno onako kako mu je naređeno,
volovskom žilom potopljenom u sirće, dok batinama ne istera vasceli ljubavni
jad i bol, sevdah iz njega, dok mu se, Salku Ćorkanu, reči molbe i preklinjanja
ne izgube u grlu, dok se ne pretvore u beličastu, prskavu penu na usnama. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Izbezumljen od
bola Ćorkan će utonuti u san, u kojem će cvileti „kao što čine mala štenad“.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ali osam dana potom
pojaviće se u čaršiji, preplićući nogama i igrajući, sviraće na nekoj
zamišljenoj šargiji i pevati: <i>tiridam –
tiridam</i>, gluv za zlobna dućandžijska dobacivanja.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">„Samo napola čuje da mu dovikuju, a ne vidi
nikog. Nešto mu oči zalijeva, kao suze, kao veselje. Sve je nepromjenjljivo i
istinsko na svom mjestu. Nije to čaršija, nego radosno more, tako je duga i
široka.“<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><span lang="sr">Tri-četiri
godine kasnije u Bosni, pod austrijskom okupacijom, pojaviće se rum, piće jače
i mirisnije od rakije. Prodavaće se u bočicama od dva deci. Ćorkan će ga namah
zavoleti, posebno zbog njegove etikete, na kojoj se vidi naslikana mulatkinja
sočnih usana i sjajnih očiju pod slamnatim šeširom. Ispod njenog lepog torza u
lakoj tkanini piše crvenim slovima – <i>Jamaica</i></span><span lang="sr-Cyrl">.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><span lang="sr-Cyrl"><br /></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">(Istina je: „Ta
egzotika za Bošnjake u poslednjem stadijumu alkoholizma, neposredno pred
delirijum, fabrikuje se u Slavonskom Brodu kod firme Eisler, Sirowatka &
Comp.“)<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ćorkanu taj
uspravni pravougaoni, šareni papir donosi mirise južnih, dalekih mora, titraje
i odsjaje toplih i lenjih voda, šum palmi i njemu nepoznatog drveća nad čijim
krošnjama lete ptice jarkih boja i kroz čije lišće ćarlija podatni vetar, blag
i mek, kao poljupci u snovima, što dođu iznenada i preplave nas milinom, poput
nežne letnje kiše. Javlja mu se san o ženi, bliskoj i istovremeno dalekoj, jer
drugačije ne ume da je misli, o ljubavi koja negde mora da postoji i u koju ne
prestaje da veruje.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">A onda se u
Zarijinoj mehani, u pola glasa, začuje pesma:<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></span></div>
<div class="pesma">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span></span><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Akšam geldi, sunce zajde;</span></div>
<div class="pesma">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span></span><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Na tvom licu više ne sja.</span></div>
<div class="pesma">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">I on se strese.
Svim obesnim i pijanim gazdama oko njega – a i sam je pijan, gotovo da mu se
čini kako se pijan i rodio – to je samo pesma, a njemu je istina: suton koji
dođe i pogasi sjaj, a prostre meke senke po obrazima, usnama i očima žene i sad
prigušeno sja sámo njeno lice, nekom svojom unutarnjom svetlošću.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Onaj pevač
nastavlja dalje, sve polutiho, okrećući nož u Ćorkanovom srcu:<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></span></div>
<div class="pesma">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span></span><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Da mi se je ogrijati</span></div>
<div class="pesma">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span></span><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Na sunašcu kraj tebe!</span></div>
<div class="pesma">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">„Umri Ćorkane!“, urlaju razuzdane gazde Salkovu
omiljenu pijanačku krilaticu, i „Rum za Ćorkana!“, viču i teraju bezdušnu
sprdnju, ali njemu se čini da stvarno umire, jer ne može se podneti ta lepota i
nežnost, mogućnost da se dva bića sretnu i da jedno u drugom uživaju,
jednostavno, kao u zracima sunca. Od te ga pomisli obuzimaju radosni i slasni
trnci i kao da će se rasprsnuti od neke meke i sverazumevajuće dobrote. Kao da
pesma peva baš o njemu, Ćorkanu, i njegovoj čežnji. Kao što sve dobre pesme
pevaju o nama, baš.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Nije čudno što u
Ćorkanovom pogledu na ženu nema grubosti, skarednosti i prostaštva, želje za
patološkim posedovanjem koje čoveka svodi na predmet, nema ničeg od onog čega
je čaršija puna. Naprotiv, Ćorkanov pogled je bliži ranom Andrićevom lirizmu,
ili snatrenjima Tome Galusa i njegovom naslućivanju Jelene, žene koje nema. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Možda je to jedan od preduslova euforije,
oslobađanje vlastite duše od prljavog balasta, jer takav teret niko ne može
dobro da nosi.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ali sada smo još
uvek u Zarijinoj mehani, gde su smislili novu sprdnju. Ubeđuju ga da on nije
sin golotrbog askera, već čuvenog oficira iz Basre, carskog grada u Anadoliji,
i da je taj njegov otac umro, a nasledstvo prigrabili prevaranti i zli ljudi.
Ćorkan samo mora da ode u Basru i uzme svoje. Već mu i pasoš prave, opisuju lice
i figuru Salka Ćorkana uz cerekanje – kao što je činio knjaz Miloš praveći
pasoš za Vuka Karadžića – i računaju putne troškove potom, tukući se od smeha
po slabinama. A kad se vrati s tim nasleđem, kažu, moći će da preotme od hadži
Omera lepu Pašu, pilicu za kojom je kasaba poludela i pesme joj ispevala.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Dok se imućne
kasablije izruguju Ćorkanu Mehaga Sarač mu urla: <i>U-bij-se! U-bij-se!<o:p></o:p></i></span></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">A u Ćorkanu se meša miris kalopera, koji
priziva Pašinu sliku, od koje on uzdrhti, i sećanje na mnoge trenutke na kapiji
mosta, kada je stvarno želeo da se baci u Drinu, kada ga je reka gotovo
dozivala, lepa i spasonosna, da mu prekrati muke. Nije ga strah sprečavao da to
učini, već neki osećaj bezmernog života, koji je sada i ovde i koji se nikada i
nigde neće ponoviti. Spasavala ga je euforija.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">U nekom od
takvih pijanih februarskih praskozorja izašli su Ćorkan i njegova svita iz
Zarijine mehane i svi krenuše na most. Podnapite bogate kasablije i ne slute da
su tek pratnja, zla i sitna u svojoj zlobi, da im Ćorkan daje i uliva životnu
snagu, zbog koje mogu da pucaju od smeha, jer on je sam i jedinstven,
nepatvoren, a oni podeljeni i rascepljeni između dnevnog sticanja i noćnog
rasipanja, stalno pod računom i rabošom, šićardžije, što život uzimaju na
kašičicu, kao bljutav lek, lažni i pod suncem i pod mesecom.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">I ti uskogrudi
paževi, bez vlastite snage, smišljaju novu pakost: jedni tvrde da Ćorkan sme
preći ćupriju po njenoj zaleđenoj kamenoj ogradi, širokoj tek tri pedlja, a
drugi se tome smeju i viču da ne sme. I jedni i drugi kližu se i teturaju,
jedva da mogu da koračaju po širokom mostu ispod kojeg se isparava brza reka. I
jedni i drugi se igraju tuđim životom, jer samo tako znaju i samo se tako
usuđuju na igru.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Kad Ćorkan u svojim kundurama stupi na ogradu
isprva je težak i trom, provalija i magla nad njom ga mame, a onda ga obuzima
misao o slobodi i lakoći nad ponorom, koju je već mislio, samo se ne seća kad.
I on počinje da se lomi u struku, da prepliće nogama, da igra i peva: <i>tiridam – tiridam</i>! Uistinu, to su one
misli o Švabici, eteričnoj pehlivanki. Salko Ćorkan ekstatičnim plesom iznad
ponora ostvaruje njenu slobodu i lakoću, koju je sam umislio, onakvu kakvu ona,
zarobljena u bolnom i rutinskom ponavljanju, nikada nije osetila. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">U „Mili i
Prelcu“ Salko Ćorkan je već pred samrtnim časom. Trideset godina hamalisanja,
izmećarenja i trpljenja tlake, generacije i generacije posrnulih kasablija koje
je izneo na plećima, uništile su sve u njemu. On je sada suklata bez kose i
zuba, koji su svi poispadali gotovo za jedan dan, sa kapom od valjane vune,
prljavom i masnom, kao sraslom sa lobanjom. Oko glave obmotao je šarenu maramu,
da se ne vidi kako mu iz ušiju cure bleda krv i gnoj. Tetura u olinjalom
vojničkom koporanu i pocepanim aginskim čakširama čiji se tur vuče po zemlji.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Njegovo nekada
snažno i moćno telo ga izdaje, postaje preteška i bezoblična, raspadajuća
vreća, koju treba nositi na oteklim i nabreklim nogama. <o:p></o:p></span></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Ali euforija je u njemu, još uvek Salko Ćorkan
nije pokleknuo i ne ropće. Ispinje se na ruševine starog grada i tamo leži na
suncu.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Andrić je
izgleda opsednut suncem, još iz vremena tamnovanja u Splitu, Šibeniku i
naročito Mariboru, u ćelijama 38 i 115, 1914. godine. Iz čitavog niza
pripovedaka o Tomi Galusu, njegovom literarnom drugom ja, iz nedovršenog romana
<i>Na sunčanoj strani</i>, iz priča kao što
su „Jelena, žena koje nema“, „Žena na kamenu“, „Letovanje na jugu“, to se jasno
vidi.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">U priči „Sunce“ uznik u ćeliji broj 115 ima
snoviđenje: „Osećao je na mahove da mu u utrobi gori i sja celo sunce i da mu
se dijafragma podiže i talasa kao plamen i da mu taj unutarnji sjaj bije i
suklja na oči, na nosnice, na sve pore. Tada je imao bolne i divne trenutke
velikog, nezadržljivog žitkog smeha, koji je navirao iz njega kao topljeno
zlato, i tako snažno da je širio usta, kao pevač, od bojazni da se ne uguši ili
da ne prsne. A sunce u njemu ne prestaje da sja, svemoćno i jedino, neiscrpno,
nepresušno.“<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Jednog majskog dana Ćorkan će poslednji put
„izneti“ vlastito telo na breg iznad varoši. Sedeće tamo, na srušenom zidu,
izlažući telo suncu i pevušeći dve reči svoje omiljene pesme, jedine koje je
uspeo da ukrade od zaborava.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></span></div>
<div class="pesma">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span></span><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Akšam… geldi…</span></div>
<div class="pesma">
<span lang="sr"><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Dok peva, gotovo
ne otvarajući usta, muklo i iz grla, čeprka po malteru podziđa. Pod prstima
oseti sitan novčić i dugo ga zagleda: pozeleneli bakar na kome se, kad se dobro
protrlja, ukaže lik neke žene, možda carice odavno iščezle carevine, ili
boginje. I obuzima ga blažena misao kako je sve u skladu, sve što postoji i
nestaje, što se gubi i nalazi. Nešto slično je mislio odavno, oduvek, samo sad
ne može da se seti, kao ni reči one pesme koju je voleo i voli, a od koje je
ostao samo patrljak od dve reči u kojima nalazi slast, kao vernik u molitvi.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">I tako euforično
umire Salko Ćorkan, „oseća kako, najzad, postaje ono što je oduvek maštao i
žudeo da bude: velik i usamljen čovek, ljubavnik i junak, vitak i prav, tvrd,
kao beli neprolazni nišan nad grobom… Sa ovog obasjanog zida na kome on stoluje
i dospeva, bliži je najdalji čudesni grad na dalekom Istoku, sa svojim kulama,
ženama i podvizima, nego ona šaka prosutih kuća na ušću Drine i Rzava“.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">Nije više Višegrad radosno more, dugo i široko,
već je „šaka rasutih kuća“, jer se Salko Ćorkan – umetnik u sredini koja
umetnost ne poznaje – uzdiže i dohvata svoj istinski lik, onaj koji je bio
skriven ispod maske kasablijske lude.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><span lang="sr">Doći će i onaj večno
dozivani suton, onaj koji neminovno dođe (<i>Akšam…
geldi…</i></span><span lang="sr-Cyrl">)</span><span lang="sr"> i noć potom, majska, vedra, sa mladim mesecom i zvezdanim nebom.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><span style="font-family: Verdana, sans-serif;">„A na zidu je i
dalje ležalo kratko i nepomično Ćorkanovo telo, smireno i izbavljeno,
oslobođeno zauvek najvećeg od svih zala ljudskih: ponovnog buđenja.“</span></span></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00702010544844295529noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1316607983774640225.post-90913176726569709082013-04-06T12:06:00.000+02:002013-04-06T12:06:51.228+02:00Utopljene žene, kod Andrića<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="naslov1">
</div>
<div class="naslov1">
Čini mi se da sam oduvek mrzeo reči utopljenik
i utopljenica. Te reči su kukavičija jaja, jer utopljenost je stanje onog koji
je topao, ušuškan, zagrejan, ali i stanje davljenika, onog što je skončao u
vodi i čije se telo lagano hladi, bledi i otiče. Eto još jednog kukavičijeg
jajeta – oticati. Njegovo žumance je nabubriti, nateći, naduti se, a belance je
kretati se, odlaziti, kao tečnost, kao voda. U tom jajetu je čitav svet sa
svojom bolesnom raspolućenošću.</div>
<div class="naslov1">
<br /></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"> Možda tužnu
slavu najpoznatije utopljenice svetske književnosti nosi Polonijeva kćerka
Ofelija. Ona neće, po Hamletovom ciničnom savetu, otići u manastir, već će
posle očeve smrti najpre pokušati beg u ludilo, u kom će još samo mrmoriti
starinske napeve i prebirati travke i cveće, a kad joj ni to ne uspe – utopiće
se.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"> Kraljica
Gertruda, Hamletova majka, ovako opisuje njenu smrt:<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><br /></span></div>
<div class="pesma">
<span lang="sr"> A ona pade sa nakitom cvetnim<br /> U suzni potok. Skuti rašireni<br /> Donekle je kao vilu nosiše.<br /> Za to je vreme ona pevušila<br /> Napeve starih pesama: kô sama<br /> Nesvesna svoje nesreće sopstvene,<br /> I kao stvorenje rođeno i vično<br /> Za taj element. Al’ to brzo bi<br /> Jer natopljeno odelo oteža<br /> I nesrećnicu jadnu odvuče<br /> Od njene pesme u blatnjavu smrt.<o:p></o:p></span></div>
<div class="pesma">
<span lang="sr"><br /></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"> Danska kraljica pre toga kaže da se sve desilo
kod jedne vrbe i nabraja devojčino bilje koje se rasulo po vodi: koprivu,
šeboj, božur, kandilku.<o:p></o:p></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><br /></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"> Sredinom XIX
veka Džon Mile će naslikati upravo taj prizor, kratkotrajan, u kojem kao da su
svi elementi – zemlja, vazduh i voda – u savršenom saglasju, pa jadno i
poludelo ljudsko biće, sa ogrlicom od ljubičica, može da teče među obalama,
raširenih ruku i otvorenih dlanova, pevajući svoje pesme, zagledano u nebo i
oblake, što tamo gore sasvim izvesno paperjasto plutaju.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><br /></span></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgZny6RZV30RGb_9MVXAY2QO0_pksnkmcNwQZwn43b7IMhqBpdr5gR87bd35I8Iem6mAd1GQ12o9PztUA-lGCN_b_2OfHGqQivlHgJAKx98qTkg_Lbtapsxtsxwwtajhh6zclm320sdkjA/s1600/John_Everett_Millais_Ophelia.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="270" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgZny6RZV30RGb_9MVXAY2QO0_pksnkmcNwQZwn43b7IMhqBpdr5gR87bd35I8Iem6mAd1GQ12o9PztUA-lGCN_b_2OfHGqQivlHgJAKx98qTkg_Lbtapsxtsxwwtajhh6zclm320sdkjA/s400/John_Everett_Millais_Ophelia.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;"><span style="background-color: white;">Džon Everet Mile: </span><i style="background-color: white;">Ofelija, 1851</i></span></td></tr>
</tbody></table>
<div align="center" class="normal12" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"> Model mu je bila lepa devetnaestogodišnja
Elizabeta Sidal, koju je držao u kadi punoj vode, pokušavajući, u slikarima
svojstvenoj sebičnoj naivnosti, da je utopli zapaljenim svećama. Liz se umalo
nije utopila u toj kadi, jer je zapatila tešku upalu pluća, pokazujući još
jednom da elementima nije stalo do ljudskih stremljenja i težnji i da nas
svugde vreba blatnjava smrt.<o:p></o:p></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><br /></span></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi7NZ8fbBWmaGl2CphwW0_jvqn5pNoPjxlwKOnRDaRMUsaqobM1igzi79NxtOmZ2Q77gGmKUa8Cz82LwIdXZZrSHPxEJXaMijXitXcwZVnbwKXsLkMBpqZHhz5aXVae8n8D2yOOaPf8rnw/s1600/study-for-ophelia.jpg!HD.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="293" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi7NZ8fbBWmaGl2CphwW0_jvqn5pNoPjxlwKOnRDaRMUsaqobM1igzi79NxtOmZ2Q77gGmKUa8Cz82LwIdXZZrSHPxEJXaMijXitXcwZVnbwKXsLkMBpqZHhz5aXVae8n8D2yOOaPf8rnw/s400/study-for-ophelia.jpg!HD.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: x-small;">Studija za <i>Ofeliju</i></span></td></tr>
</tbody></table>
<div class="normal12">
<br /></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"> Rifka Papo, iz
Andrićeve priče „Ljubav u kasabi“, zametak je onog lika koji će se kasnije
razviti u Aniku Krnojelac i Fatimu Osmanagić, žene što se gotovo preko noći
iščaure iz svojih musavih dečijih larvi i zablistaju snagom i neviđenom
lepotom, takvom da ni same ne znaju šta bi s njom i kako da je nose, već se
povijaju i lome u talasima tuđe osujećene požude i zlobe. Takva je valjda i ona
Katinka iz „Puta Alije Đerzeleza“ čiju kuću opsedaju uspaljene Sarajlije i
askeri, a ona plače ne znajući šta je skrivila i „kud će sa životom i svojom
proklinjanom ljepotom“. </span><span lang="SV">Ovde
je i lepota, taj prozrak nade i obećanje boljeg sveta, ovde je i ona, kao i sve
što štrči, prokletstvo i kazna.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SV">Rifka Papo je prva
Andrićeva utopljenica.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SV"> „</span><span lang="sr">Diže se okrvavljenih ruku i dlanova, i
pođe kraj Velikog hana, niz basamake koji vode ka Drini. Padala je na koljena,
pridržavala se i opet otiskivala. Sa posljednjeg basamaka se baci u vodu. Oko
nje se raširi košulja. Jedan čas ostade nepomična, a onda je rijeka uze na
maticu i ponese.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"> Jedan tren
saglasja, kao da ono što je iznedrilo lepotu želi da živi s njom, kao da joj ne
dopušta da umre, kao da joj umotano u njenu košulju ne dozvoljava da iščezne.<o:p></o:p></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"> „A sutradan nađoše leš u jednoj zatoci, među
kladama. Ribe je bjehu načele.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><br /></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"> Anika Krnojelac,
iz priče „Anikina vremena“, neće se utopiti, ali će reći: „Osevapio bi se ko bi
me ubio“. </span><span lang="SV">I tako će početi da
plete svoje mukle niti kako bi se to i dogodilo. Ali ne sme to biti bilo ko od
kasablija, kojima je pamet pomerila i zavrtela, neki protinski, ili gazdinski
sin, trgovac, ili činovnik turske uprave, prema kojima ona ne oseća ništa.
Anikino lepo telo, koje živi sámo u sebi, živi u ćutanju i prezire tuđu potrebu
za govorom, zna da ubica mora biti njen lepoliki, plavokosi i pomalo maloumni
brat Lale, koji je od oca nasledio pekarski zanat i pekaru, ili Mihailo
Stranac, jedini čovek u koga se zaljubila, a koji je, teran vlastitim
strahovima, pobegao od nje. Obojica su izgubljena u ćutanju, utonula u muk, kao
što je i sama, a to je Aniki jako važno – da se sve odigra bez reči, u tišini i
bez izgovorenog prekora, od bitne ruke, one prema kojoj oseća bar kakvu strast.
I tako ona priprema scenu svog ubistva.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SV"> A i višegradska
kasaba radi na tome. Gazda Petar Filipovac, čijeg je sina Andriju Anika zavela
i odbacila, reći će Mihailu Strancu jezivo čaršijsko <i>vjeruju</i>: „U svakoj ženi ima đavo koga treba ubiti ili poslom ili
rađanjem, ili i jednim i drugim, a ako se žena otme i jednom i drugom, onda
treba ubiti ženu“.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SV"> Tako se spremaju
noževi za Aniku, u kolopletu intimnog i čaršijskog, noževi koje ona očekuje,
jer kud bi sa svojom prokletom lepotom nego pod nož.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="FR"> „Na zemlji je ležao
Anikin leš. Potpuno odevena, samo joj na grudima raskinuta ječerma i pocepana
košulja, kao da je poginula bez borbe i bez samrtnih muka; izgledala je još
veća nego obično i bila je svuda, na podu, na dušekluku i na jastucima
prislonjenim uza zid. </span><span lang="SV">I cvet
joj je bio u kosi. Krv je ostala u njoj.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SV"> Mihailo uzima sa
ognjišta odbačeni crni pekarski nož, Laletov, uzima ga i otire krv pepelom.
Potom ga zadeva za pojas, gde već počiva njegov veliki nož. Jedan od tih noževa
morao je presuditi Aniki.<o:p></o:p></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"> Kad Anike nestane žene u kasabi su veselije, a
muškarci mirniji. Sin onog gazde Petra Filipovca – Andrija se valjda zove, ili
sam to možda umislio zbog grčkog <i>andrós</i>
– ženi se. Pred prijateljima i poznanicima se hvališe: „Dušu ću ubiti u njoj“.<o:p></o:p></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><br /></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SL"> Tako, kroz patnju,
zablude i nerazumevanje, stižemo do Fatime Osmanagić o kojoj se pripoveda u
osmoj glavi Andrićevog romana <i>Na Drini
ćuprija</i>, a iza čijeg je kratkog života ostala i jedna pesma:<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SL"><br /></span></div>
<div class="pesma">
<span lang="sr"> Mudra li si, lijepa li si,<br /> Lijepa Fato Avdagina.<o:p></o:p></span></div>
<div class="pesma">
<span lang="sr"><br /></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SL"> Ponajčešće su mrtvi
mudri i lepi, jer nisu više među živima i jer nas ništa ne košta da im to i
priznamo.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SL"> Fatima Osmanagić,
kćerka Avdagina, jedno je od onih retkih i izuzetnih bića „koje priroda izdvoji
i uzdigne do opasnih visina“ – jer joj se to može, njoj, prirodi, jer joj se
sve može, bez napora i sasvim prosto – uzdigne ga i ostavi pred razrogačenim
ljudskim očima kao tajnu i zagonetku u koju je nemoguće proniknuti, o kojoj se
još samo mogu <i>pjevati </i>tužni,
besmisleni i uzaludni <i>napjevi</i>,
uzaludni kao život sâm, starinski <i>napjevi
</i>kojima ližemo rane. <o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SL"> Fatu Avdaginu udaju
za onog za kog je ona rekla da nikada neće poć, kao što ni njen zaseok Velji
Lug nikada neće sići u njegove Nezuke. </span><span lang="FR">U onih mesec dana, koliko joj je ostalo do udaje, dešavaju joj se čudne
stvari. Vreme joj se duži i rasteže, kao što se događa starcima pred kraj, kad
život prestaju da mere onim mnogim godinama koje su proživeli, već sa ono malo
što im je još preostalo, pa se sve uspori i gotovo stane i oni postanu nalik
deci što čekaju neki majski izlet, ili rođendan sa darovima i poklonima. </span><span lang="sr">Samo što je Fatima Osmanagić mlada
starica i dete koje nikada neće dočekati teferiče i darove.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"> Kao da je Fata
Avdagina neko čudno biće stvoreno po prirodi da živi trideset dana, kao da je
to njoj od boga dani vek.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"> I prostor joj se
širi i vlači – kako bi rekao jedan drugi utopljenik, V. P. Dis – i ona više ne
razaznaje granice svoga tela, svojih nogu, bedara, kukova, struka, svojih ruku,
ramena i očvrslih grudi. </span><span lang="SV">Sve
se to meša sa brdima, rekom, zvezdama i noćnim nebom iznad Višegrada.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SV"> A danju, možda baš
dok peva sa rođakama koje joj spremaju ruho, ona u mislima prelazi stalno jedan
te isti put: mešćema, gde će je venčati, čaršija, pijaca, most. I onda natrag:
most, pijaca, čaršija, mešćema. I tako u beskraj. Nigde tu nema Nailbega Hamzića
za kojeg treba da se uda, ni njegovih Nezuka, sa druge strane reke, kamo treba
da ode.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SV"> Poslednjeg četvrtka
u avgustu doći će svatovi po nju. Fatima je pod crnom feredžom od čoje, na
konju. I sve je kao u mislima: mešćema, čaršija, pijaca, most. A onda će, na
samoj kapiji mosta, zamoliti brata da joj skrati uzengije. I baciće se u Drinu.
Iza nje će, na tren, ostati još samo teški lepet crne čoje. Fatima Osmanagić,
žena, crna ptica, noćni leptir, proživela je svoj tridesetodnevni vek. <o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SV"> „Leš je ležao u
mekanom, mokrom pesku. Talasi su ga zapljuskivali i s vremena na vreme potpuno
prelivali mutnom vodom. Nova feredža od crne čoje, koju voda nije uspela da
svuče, posuvratila se i prebacila preko glave; tako da je, pomešana sa dugom i
gustom kosom, sačinjavala zasebnu crnu masu pored belog i bujnog devojačkog
tela sa kog je bujica potrgala i svukla tanke svadbene haljine. Namršteni,
stegnutih vilica, Ćorkan i ribar su zagazili u plićak, prihvatili nagu devojku i
oprezno i sa snebivanjem, kao da je živa, izvukli je iz vlažnog peska u koji je
bila počela da tone, izneli na obalu i tu je odmah pokrili njenom feredžom,
mokrom i punom mulja.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SV"> Smrt u mulju i
pesma</span><span lang="sr">:<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr"><br /></span></div>
<div class="pesma">
<span lang="sr"> Mudra li si, lijepa li si,<br /> Lijepa Fato Avdagina.<o:p></o:p></span></div>
<div class="pesma">
<span lang="sr"><br /></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"> U „Ljubavi u kasabi“, pre nego što će se
saznati da se Rifka Papo utopila, opštinski đubretar Liskić i hamalin Hubo idu
po tek otvorenim čaršijskim dućanima, pričaju kako su u svitanje videli
polunagu Rifku kako trči višegradskim ulicama ka Drini i zbijaju bestidne šale.
</span><span lang="FR">I na kraju povesti o Fatimi
Osmanagić skupljaju se uveče, po mehanama, dokone kasablije, ljudi čiji su
životi lišeni svake lepote, časte Ćorkana i ribara rakijom i duvanom, u nadi da
će saznati kako je to kad se gorda lepotica pretvori u leš, u nadi da se sve
može uniziti i uprljati, svesti na meru vlastite beznačajnosti, da se svemu
lepom može pljunuti u lice. </span><span lang="SV">Ribar
i Ćorkan piju, puše, prate dim što im se vije pred licem i ćute.<o:p></o:p></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SV"><br /></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SV"> To bezočno nasilje
najlakše se može iščitati u paralelama telâ utopljenica i silovanih žena. Tako
u „Mari milosnici“ Andrić silovanu desetogodišnju devojčicu opisuje ovako:<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SV"> „U onoj dolji, na
ugaženoj travi i razrovanoj zemlji, ležala je djevojčica. Košulja joj je bila
prebačena preko glave, a djetinje tijelo kao neka stvar, malena, izgubljena i zgažena,
gubilo se među oštrim sivim stijenama, na suncu. Nad njim su zujale muhe.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"> A Zuja, iz istoimene priče, „ležala je uz
ogradu, svijena, splasla i smanjena, kao hrpica pocepane i bačene ženske odeće.
Pokupili su je i u hasuri sneli niz brdo, do kuće“.<o:p></o:p></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><br /></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SL"> Ova dva motiva,
utopljene i progonjene, silovane žene, ujedinjuju se u priči „Smrt u Sinanovoj
tekiji“. </span><span lang="SV">Alidede, ostareli
derviš, vraća se posle više od četrdeset godina iz Carigrada u Bosnu, u
Sarajevo. On je živi svetac. Nikada nije pušio, pio, čak ni kafu, nikada nije
spoznao plotsku ljubav, a ima plave, nasmešene oči i srebrnu bradu i mirne i
mlade ruke. Mudar je i smiren. Na poslednjem od njegovih kazivanja, uoči petka
u Sinanovoj tekiji, na koja su dolazili dobri ljudi, pogodiće ga srčani udar.
Još minut-dva mu je ostalo od života, a svetom čoveku će se umesto rajske
svetlosti ukazati dve žene, na koje je odavno zaboravio, koje su iščilele. To
nije bila laž, obmana, zaista je bilo tako, i tim je njihova pojava snažnija,
kao gorak ukus vinovog lista, čiju je peteljku nemarno zagrizao pre propovedi,
a koji mu sad, dok umire, leži i drhti na prsima.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SV"> Jedanaest mu je
godina, luta po bašti koju je poplavila reka Bosna, negde kod Zenice, prebira
po naplavinama, suhom granju, pokidanim plotovima, kladama. Igra se.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SV"> „Tada mu pogled
pade na nešto neobično i nejasno. Učini mu se da je u pesku i granju video
ljudsko uho i pramen kose. Okrenu se i iza sebe ugleda nago žensko telo,
stešnjeno između direka i plota, preko polovine utonulo u mulju, ali rame je
virilo jasno iz taloga, a malo niže protezao se beo kuk; koleno joj je bilo
prekriveno muljem, a zatim se ukazao list pa prsti na nozi.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SV"> Četrnaest godina
kasnije već je derviš u Carigradu. Jedne noći ustaje i kroz prozor gleda uz
strmu ulicu, uz njenu kaldrmu koja se belasa na mesečini. Odjednom gore, na
vrhu ulice, primeti ženu u belom koja trči, a malo potom i dve crne muške senke
za njom.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SV"> „Jurila je, očito
izbezumljena od straha, ne štedeći snagu, kao gonjena zverka. Kad se primakla,
videlo se da je raščupana, pocepana i polunaga.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SV"> Žena nekako uspe da
dotrči do tekijske kapije i tek što ne dohvati alku na njoj, kad se spotače i
pade. Jasno se čuo tup udar njenog tela o široki, uglačani kamen. Ona dva
muškarca se povukoše uz ulicu. I derviš se povuče od prozora, leže u postelju i
zaspa mrtvim snom koji nije trajao duže od pet minuta. Potom se budi u groznici
i bunilu u kojem mu nije jasno da li je stvarno video onu sramnu poteru na
ulici ili ju je samo sanjao.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SV"> I onim
jedanaestogodišnjim dečakom i ovim mladićem haraju i vladaju pomešana osećanja
stida, straha i krivice. Dečak bi da zagrli majku i kaže joj šta je video, da
mu ona razjasni šta je video i da li je video, i ko je taj što šalje nage žene
u blatnjavu smrt; derviš bi da ustane, uveri se da je ona žena zaista pred
vratima, da razbudi tekiju, pa da joj svi pomognu i spasu je. Ali i dečak i
derviš miruju, njihova tela su oduzeta, kao i njihove misli koje se pred
strahom od viđenog vrte ukrug: jeste – nije, nije – jeste! Srca im znaju da
jeste.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SV"> I dečak i mladi
derviš zapravo su ovaj Alidede. Ili možda nisu? Četrdeset i pet godina molitve,
pravednog i mudrog života i mira nije dovoljno da ih pomire. Otuda ova bol u
minutu smrti, otuda gorki ukus pokrenut peteljkom vinove loze. Sve se ruši, sav
dugo zidani mir rastače se kao pesak na vetru, ističe među prstima. To nije
pesak abdesta, o kojem Alidede pouzdano govori svojim carigradskim softama,
ucveljenim njegovim povratkom u Bosnu, pesak mira i očišćenja. Sve se rastače
pred slikama dveju unesrećenih žena, pred kojima se misao vrtloži, postaje
jalova i zatrovana strahom, stidom, krivnjom i kajanjem. Nema, stoga, više ni
čiste misli, njegove poslednje nade, kojom se može abdest uzeti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SV"> Alidede kao da se
moli prepuklim srcem, jer samo mu je još ono ostalo, ono mu može vratiti tu
misao.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SV"> „Nisam znao da
ovakva gorčina može ispuniti dušu čoveka. Zaboravio sam da žena stoji, kao
kapija, na izlazu kao i na ulazu ovoga sveta. I evo, naišla je ova gorčina,
kojom mi se preseče srce nadvoje, da me podseti na ono što sam, zagledan u
nebo, zaboravio: da je hlebac koji jedemo u stvari ukraden; da smo za život
koji nam je dat dužni zloj sudbini – grehu, taksiratu; da se sa ovog sveta na
onaj bolji ne može preći dok se kao zrela voćka ne otkine, ne poleti u bolnom i
strmoglavom padu, i ne tresne o tvrdu zemlju. Valjda se i u raju nosi modrica
toga pada. Evo moja misao, Milostivi, a Ti je vidiš, kazao je ja ili ne: gorče
je i teže nego što sam mislio robovanje zakonima Tvoje zemlje.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SV"> I onaj list vinove
loze smiri se na njegovim prsima.</span><span lang="sr"><o:p></o:p></span></div>
<br /></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00702010544844295529noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1316607983774640225.post-74790486715738046812013-03-11T01:10:00.002+01:002013-03-11T01:10:55.896+01:00Mašak, jedna zaboravljena reč<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="naslov1" style="text-align: left;">
</div>
<div class="naslov1">
S jeseni dođu na
Riblju pijacu fini i tihi ljudi. Dođu s padina Fruške gore, iz Karlovaca, ili
iz Slankamena, i prodaju grožđe. Dolaze, tako, pet-šest dana, a onda nestanu,
do iduće jeseni. Oni nisu pravi pijačni prodavci i ne uspevam da im upamtim
lik.</div>
<div class="normal12">
<span lang="sr"> Kad pređem
rukom preko grožđa, sveg u lišću – lišće je tu da svedoči o svežini, o tek
uzbranom, ili naprosto zbog lepote zelenog na modrom, ili na ružičastom
slankamenke – kad pređem rukom, grožđe se menja. Zagasite, pritajene i stišane
opne postaju sjajne, a na jagodicama prstiju, kad ih protrljam, osetim nežni,
tanki prah.<o:p></o:p></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="sr"><br /></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="sr"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgi9HGXmgSzALFGVpWd3pwSuN10WlhqZyoYSFXYz7j6wkk2bW4oerMjfNSq-8MsbMq00FBrzzhVrAAEMnmDF-8WedPgLvmmVitwjP_uAv07tAoaeuRquXOMDsq9KPpVXYBBigcYqAPumE8/s1600/plumz.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgi9HGXmgSzALFGVpWd3pwSuN10WlhqZyoYSFXYz7j6wkk2bW4oerMjfNSq-8MsbMq00FBrzzhVrAAEMnmDF-8WedPgLvmmVitwjP_uAv07tAoaeuRquXOMDsq9KPpVXYBBigcYqAPumE8/s400/plumz.jpg" width="400" /></a></div>
<div class="normal12">
<br /></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Mašak je fini prašak na voću (šljivi,
grožđu), pepeljak. Tako bar piše u trećem tomu Matičinog <i>Rečnika</i>, koji u toj odrednici još daje primere, citirajući Ivu
Kozarčanina (iz romana <i>Sam čovjek</i>) i
Zmaja. A u dvanaestom tomu Akademijinog <i>Rečnika</i>
stoji da je mašak plavičasta, pepeljasta prevlaka na svežem voću (šljivi,
grožđu i dr.), pepeljak. I ovaj</span><span lang="SL"> rečnik</span><span lang="sr-Cyrl"> navodi primere iz Zmaja i Kozarčanina,
ali dodaje i citat</span><span lang="SL">e</span><span lang="sr-Cyrl"> iz Andrićeve <i>Mare Milosnice</i>
i </span><span lang="SL">delâ </span><span lang="sr-Cyrl">još nek</span><span lang="SL">ih</span><span lang="sr-Cyrl"> pis</span><span lang="SL">aca</span><span lang="sr-Cyrl">. <o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Meni se više dopada ovo drugo objašnjenje,
u prvom mi smeta reč prašak. Nasuprot plavičaste, pepeljave prevlake stoji,
dakle, prašak. A opet, možda su do autorâ <i>Rečnika</i>
Matice srpske doplovili, tajanstvenim putevima koje samo poezija poznaje,
stihovi pesme <i>Jesenji suton u voćnjaku</i>
Ivana Gorana Kovačića. U toj pesmi Goran rimuje prašak i mašak, što sam oduvek
smatrao pomalo nezgrapnim, nategnutim i rogobatnim, a nisam voleo ni to što je
u prvom stihu kiša laka, a u trećem lak je mašak.<o:p></o:p></span></div>
<div class="pesma">
<span lang="sr"><br /></span></div>
<div class="pesma">
<span lang="sr"> </span> Laka kiša sipi čitav dan kao prašak</div>
<div class="pesma">
<span lang="sr"> </span> I miluje voće zrelo u voćnjaku;</div>
<div class="pesma">
<span lang="sr"> </span> Plavoj šljivi skida nježno laki mašak…</div>
<div class="pesma">
<br /></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"> Putevi poezije su tajanstveni i zbog toga što
nijedan od ova dva rečnika ne pominje mašak kod Ivana Gorana Kovačića.<o:p></o:p></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><br /></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> A u jednoj drugoj pesmi – <i>Uspomene</i>, iz 1935. godine – on će možda
proširiti, ne pominjući ga, značenjski krug maška:<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"><br /></span></div>
<div class="pesma">
<span lang="sr"> </span> Kao leptir, odbjegli iz šaka,</div>
<div class="pesma">
<span lang="sr"> </span> Nestale su sve dječje uspomene.</div>
<div class="pesma">
<span lang="sr"> </span> Još su samo praškom krila laka</div>
<div class="pesma">
<span lang="sr"> </span> Jagodice prsta posrebrene.</div>
<div class="pesma">
<br /></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"> Ne znam gotovo ništa o leptirima, ali mi se
izvesnim činilo – a Nabokov, njihov ubica, bi to svakako znao – da leptir bez
maška na krilima ne može da živi, da mu sledi brzi kraj, u ionako nedugom
životu. Tako u Goranovim stihovima nema više ni uspomena, ni leptira, ima samo
srebrnkastog maška na prstima.<o:p></o:p></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><br /></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> U <i>Prevodilačkoj
svesc</i>i Andrić piše: </span><span lang="SL">„</span><span lang="sr-Cyrl">Najteže je prevodiocu da sačuva onu poetičnu auru koja u dobroj
prozi obliva pojedinačne reči ili rečenice i koje čitalac originala oseća na
svakom koraku, a koja se pri prevođenju tako lako izgubi, kao što iščezava onaj
fini mašak sa voća koje je uzbrano…</span><span lang="SL">“<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SL"><br /></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Za Andrića</span><span lang="SL">,</span><span lang="sr-Cyrl"> mašak je poetična aura
koja obvija reči i rečenice, u prevodu sklona gubljen</span><span lang="SL">j</span><span lang="sr-Cyrl">u. Mašak je odlika
dobre proze.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> U <i>Mari
Milosnici</i>, citiranoj u Akademijinom <i>Rečniku</i>,
on opisuje šesnaestogodišnju devojčicu: </span><span lang="SL">„</span><span lang="sr-Cyrl">I lice i ruke su joj bile obrasle, kao maškom,
sitnim svijetlim maljama, koje su samo na suncu mogle da se vide</span><span lang="SL">“</span><span lang="sr-Cyrl">.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> Veli-paša, ostareli sladostrasnik, kome na
levom obrazu sve šire i sve dublje, zahvatajući oko, cveta crveni lišaj,
razmišlja: </span><span lang="SL">„</span><span lang="sr-Cyrl">Da ju je doveo prije ne bi valjalo, a tri-četiri mjeseca docnije,
čini mu se, već bi precvala</span><span lang="SL">“.<o:p></o:p></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"> Pohotnik i požudnik, na pragu smrti, koji svoju
ljubavnicu-dete oslovljava sa kćeri – i Mula-Jusuf, iz priče <i>Za logorovanja</i>, kćerku trebinjskog
kjatiba, pre nego što će je zaklati britvom, zove <i>’ćeri</i><b> </b>– Veli-paša se
vodi svetlošću i senkom i njihovim prelivima, on se vodi nepostojanim životom
maška, koji je uočio na njenoj slučajno ispruženoj podlaktici. Celo to biće što
stoji i drhti pred njim, ophrvano nepojamnim strahovima, ili se trese i kutri u
njegovom krilu, samo je tek dragoceni ali prolazni prah, kratkoveko kao leptir,
jer za koji dan već će precvetati. Tako će je i ostaviti, da poludi i skonča u
uzavrelom Sarajevu leta 1878. <o:p></o:p></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><br /></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> I Meša Selimović u završnom i nažalost na</span><span lang="SL">j</span><span lang="sr-Cyrl">slabijem
poglavlju svog velikog romana <i>Derviš i
smrt</i> poseže za maškom. Tu rečenicu sam mrzeo, ona je za mene u prvoj godini
osamdesetih prošlog veka predstavljala emanaciju opšteg mesta, populizma,
novokomponovanih sevdalinki. Nije vodila ničemu, vrtela se ukrug, spoticala se
i saopštavala otrcane predrasude. Evo te rečenice: </span><span lang="SL">„</span><span lang="sr-Cyrl">Već tri dana je tuđa
žena, tragovi tuđih ruku su ostali na njoj, tuđa usta su skinula mašak s nje.</span><span lang="SL">“<o:p></o:p></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"> Opet, kao kod Veli-paše, nije važno ono što
drhti, cepti i izgara, važan je mašak, pelud, prah, ono što se može dotaknuti
samo jednom, ono što i najblaži dodir nepovratno uništava. Prefinjeni krvnici
traže samo takve žrtve.<o:p></o:p></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><br /></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"> Citat iz Andrićeve <i>Prevodilačke sveske</i> nije potpun. Nedostaju mu još četiri reči: „… kao
što iščezava onaj fini mašak sa voća koje je uzbrano <i>i pušteno u prodaju</i>“.<o:p></o:p></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><br /></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"> Mašak je strategija odbrane leptira, naizgled
luda i samoubilačka, ona koja ide naruku napadaču, koja otkriva život kao fini,
nedohvatljivi prah što iščezava i nestaje pri dodiru. Ako postoji staro telo
posuto maškom onda je to telo Sokratovo, ili Hristovo, onakvo kakvim ga vidi
Bulgakov.<o:p></o:p></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="SL"><br /></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl"> S jeseni na Riblju pijacu dođu fini, tihi i
podli ljudi. Dođu s padina Fruške gore, iz Karlovaca, ili iz Slankamena. Oni
prodaju ono što se ne prodaje. Oni prodaju mašak.<o:p></o:p></span></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00702010544844295529noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1316607983774640225.post-55514539720897066222013-01-30T21:20:00.000+01:002013-01-31T09:37:38.733+01:00Skulpturalna očuđavanja Miše Perića<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="text-indent: 36pt;">Kad je Tolstojeva Nataša Rostova otišla prvi put u operu nije ona tamo
zatekla ništa hvale vredno. U raskošnom pozorištu umesto uzvišene drame jedna
je debela gospođa, sa veštačkim pletenicama, bežala ispred nekog ništa manje
debelog gospodina. Gospodin je, uz to, bio neprikladno i nepristojno obučen, u
štramplice, koje su još više isticale njegovu debljinu, i nosio je drveni nož
za pojasom. Slično se dešava i sa onim putopiscima po egzotičnim krajevima,
koji umesto domorodačkih magijskih obreda vide tek klanje svinja i kokoški.
Istovremeno, nije im neobično što u vlastitoj religijskoj praksi jedu i piju
nečije supstituisano telo i krv.</span><br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr"> Naše je viđenje sveta, očito,
uslovljeno društvenim kodovima, koje neprimetno, i za većinu bezbolno, usvajamo
kroz socijalizaciju. To je automatizovan pogled koji ne vidi ono što gleda, već
ono što treba da vidi. Svet je unapred zadan i da bi ga uopšte videli potreban
je pogled deteta, stranca, čudaka, psihotičara.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr"> Ili, a o tome je ovde reč –
umetnika.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr"> Viktor Šklovski i ruski formalisti
mislili su da je jedna od osnovnih odlika istinske umetnosti očuđavanje,
začudnost. To bi onda značilo umetnikovo stranstvovanje (остранение) u svetu,
večitu poziciju nepripadajućeg i drugačijeg. Uostalom, zar i u engleskom čudan,
čudnovat, nije <i>strange</i>, a stranac – <i>stranger</i>. Nismo više u pitanju mi, a to
je najvažnije, već je onaj ko nas vidi drugačiji, čudan. Nas je mnogo, ili bar
dovoljno za uljuljkujuće samozavaravanje, a on je sam. I to je jedini argument
da smo u pravu, to što, za razliku od njega, delimo istu sliku sveta. Ovakav
odnos umetnika i okruženja jedno je od bitnih svojstava avangarde, kojoj su,
nimalo slučajno, pripadali i oni formalisti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr"> Oneobičavanje najčešće funkcionište
tako što se snižava, ili derogira simbolička ravan predmeta, bića, ili
događaja. Kod Miše Perića ono deluje u suprotnom pravcu. Njegovi skulptorski
modeli su svakodnevne, prozaične i upotrebne stvari: kišobran, pečat, torba,
mikser, vadičep, prazna tuba, audio i video kasete. Uvećani, izvedeni u
nepripadajućim materijalima (najčešće drvo, čelik i životinjski ostaci),
obrađenim u krajnostima, tako da ili negiraju, ili do paroksizma ističu
vlastitu prirodu, ovi predmeti gotovo da počinju da liče na relikvije nekog zaboravljenog,
ali bliskog kulta. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr"> Skulpturalna poetika Miše Perića
zasnovana je na oneobičavanju, začudnosti, drugačijem pogledu stranca i
izgnanika. U večnom i neutešnom ponavljanju svih stvari na svetu on je izgnanik
bez izgnanstva, jer nije on napustio prostor, mesto, već se sve promenilo oko
njega, toliko jako i toliko radikalno, da mu je, milostivo, prepuštena samo
pozicija stranca. U ove, evo već više od dve decenije kako se sve oko nas
raspada i truli, <i>od kako su došla, tako,
vremena kad pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati</i>, mnogi je
tako pretvoren u stranca, u čudaka, u psihotičara, baš zbog toga što je ostao u
saglasju sa samim sobom, što se nije promenio i pristao na nova pravila igre,
što nije zatancao uz makabričnu muziku krvi i tla, što nije bio zasenjen
prstenjem i ogrlicama sa odsečenih prstiju i preklanih vratova. U te dve
decenije nad piramidama moroderski opljačkanih leševa nastala je čitava klasa
novih gospodara i to od one već pominjane fukare. I oni, kako to obično sa gospodarima
biva, nemaju milosti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr"> Miša Perić nam to stanje pokazuje
svojom skulpturom <i>Jukebox Srbija</i>. To
je razvraćena harmonika - instrument sa oprečnim konotacijama - načinjena od
čelika i mesinga, sa mehom od nagorele, crne topole, koji izrasta kao mračna gljiva.
Svud naokolo vise metalne trake, dok se oba kraja harmonike tope i postaju
nalik degenerativnim, organskim formama. Samo se još vrhovi dirki i dugmića
sjaje prigušenim mesinganim sjajem, kao da pamte dodir nečijih prstiju.
Vremenom, kako Perić prepušta svoje skulpture starenju, taj jedva primetni sjaj
će nestati, a sa njim i poslednja uspomena šta taj predmet pred nama zaista
jeste. Nestaće i najskormniji trag veselja, radosti, ludosti i patnje, tuge
života i ljudskosti i ostaće samo korozivno rastakanje.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiVMFaJD3K-08wFi8iB3iUw9UaufIppGl_50d121uemHO-uV0BttTL_-3eIOg48OcgmP6SPnzJAHZSCLfuqwlchMTk1cARYWN-0vNP7N5S-NAOBmafJkxuACZ8vq0zCaMMc11iFA157hnY/s1600/Jukebox+Srbija%252C.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" height="266" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiVMFaJD3K-08wFi8iB3iUw9UaufIppGl_50d121uemHO-uV0BttTL_-3eIOg48OcgmP6SPnzJAHZSCLfuqwlchMTk1cARYWN-0vNP7N5S-NAOBmafJkxuACZ8vq0zCaMMc11iFA157hnY/s1600/Jukebox+Srbija%252C.jpg" width="400" /></a></div>
<span lang="sr"></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr"> I u radu <i>Ostaci našeg dana</i> ponovo se vraća asocijaciji zvuka. To je
monumentalna skulptura-mobilijar, veličine gotovo tri puta dva metra, sa
trideset tri džinovske audio kasete, čija forma zavisi od prostora u kojem se
izlaže. Ako u <i>Jukebox Srbija</i> vreme
menja delo, ovde to čine i vreme i prostor, ako je tamo reč o razvraćenoj
harmonici, ovde se radi o isposuvraćenoj utrobi. Skulptura prkosi gravitaciji,
ona predstavlja zaleđeni trenutak nalik onom koji dožive učesnici u
saobraćajnoj nesreći, kad adrenalin jurne svom silinom i, nemoćan da proizvede
beg, zaustavi sve u vazduhu: naočare za sunce, osveživač vazduha u obliku
jelke, novine koje nikada neće biti pročitane, zeca koji donosi sreću. Kad se
sve spusti više neće biti onoga koji bi mogao sve to da pamti, a plišanog zeku
će natapati krv. Takvi su Perićevi <i>Ostaci
našeg dana</i>. Oni se posmatraju u strahu da će se srušiti i slomiti i da će
tim slomom nestati deo nas. Razmotane i zamršene audio vrpce su čas od
pouzdanih, obojenih metalnih traka, čas su prepuštene neumitnoj koroziji koja
ih razjeda. To mogu biti snimci muzike koja nas je gradila, sa kojom smo
stasavali, ali mogu biti i vrpce života, poput onih Beketovih, zabeleženi
glasovi ljudi, prijatelja, ljubavnika i ljubavnica, dece, naše, ili tuđe, ako
svoju nismo imali, snimci roditelja koje smo načinili u strahu od njihovog
iščeznuća i u strahu od vlastite samoće. I sve to sad stoji rasuto u zraku. Iz
jedne kasete proviruje majušno, groteskno ljudsko lice kroz čija usta probija
čelična traka, u drugoj vidimo lepi metalni list. To su <i>Ostaci našeg dana</i>, onog dana u kojem smo se izgubili i iz kojeg
nećemo naći izlaz. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr"> Nije nevažno ni kad se to trenutak,
kad se vreme zaustavilo, kad je u njemu, kao u večnom ledu nestao čitav jedan
svet. Audio kasete sugerišu da se radi o osamdesetim godinama prošlog veka,
kada su one najrasprostranjenije.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr"> I drugi Perićevi radovi, kao što su <i>Mikser</i> i <i>Vadičep</i>, vladaju sličnom osećajnošću. Prozaičnost naziva je tu da
nas dodatno dotuče. <i>Mikser</i> je velika
skulptura, od gotovo metar ipo, sačinjena od širokih metalnih traka, savijenih
u obliku ručnog miksera. Između tih traka su moćne lopate jelenskih rogova.<i>Vadičep</i> je uspravna, drvena skulptura,
načinjena od trešnjinog drveta, sa metalnim krajem, na koji se nastavljaju
ukršteni, spiralno savijeni ovnujski rogovi. Na metalu je intervenisano
aparatom za varenje, tako da ima bobičastu, rožnatu strukturu, koja se prirodno
nastavlja u strukturu rogova. Čitava skulptura, sva crna, osim rogova, sa
raširenim rukohvatima, postavljena je na belu kravlju kožu, sa svetlosemđim i
crvenkastim pegama. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr"> I u <i>Mikseru</i> i u <i>Vadičepu</i>
prisustvo rogova ruši funkcionalnost, ali Perić insistira na njima. <i>Mikser</i> i <i>Vadičep</i>, dinamične forme kao stvorene za vrtložni pokret, najednom
postaju zagonetni predmeti, sa gotovo mističnom, sakralnom namenom.
Monumentalni, snažni i čudni stoje pred nama i kao da ih prvi put vidimo.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr"> Perićev skulpturalni jezik je
zauman. (Eto ponovo avangarde i kubofuturiste Kručoniha.) On je bliži uzviku,
uzdahu, onomatopeji, tautologiji i brzalicama, istinskom eksperimentu, nego
razgranatoj, zavodljivoj i privlačnoj sintaksi. Time se on, na neki način,
približava dada izrazu, iz kojeg je proizašla čitava avangarda, gadljiva na
floskule i besramni savez nekrofilnog društva i njegove umetnosti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhwSth7zz_SdYBTMWs9TSSZPszIhqkFz8G8Bph6jj6nc6O0YJGREg2ZZeMMOnKQ5UjmhyphenhyphennpxJk1kUg0xfHd5kCGjPrJ6kaRYuaDW4KJPSaz334B6kmqRpSZTY0dvMJ4eFm0EyUtm9xi15c/s1600/mikser.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="266" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhwSth7zz_SdYBTMWs9TSSZPszIhqkFz8G8Bph6jj6nc6O0YJGREg2ZZeMMOnKQ5UjmhyphenhyphennpxJk1kUg0xfHd5kCGjPrJ6kaRYuaDW4KJPSaz334B6kmqRpSZTY0dvMJ4eFm0EyUtm9xi15c/s1600/mikser.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr"> Živimo u zemlji mrtvih, zemlji pod
večnim monohromatskim svetlom ranog svitanja, ili kasnog sumraka, nalik na
paganski donji svet, bez boja i radosti, poput prašnjavih, pepeljastih i sivih
duša, zemlji u kojoj starce umrle od gladi jedu njihovi jadni i gladni psi,
zemlji koja nam se u lice ceri nakaznim i ciničnim, fukarastim osmehom novih
elita. Zemlji koja ima svoju </span>“<span lang="sr">umetnost“. Uživa se u laži, licemerju i opseni. Slavi se smrt.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr"> Skulpture Miše Perića nas, kada bi
to nekoga zanimalo, neprestano podsećaju na to. One kao da pitaju: Ima li
živih?</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjYDqGHu85ZH6IpHyoIm2rIkHpxlUdPjfdWefRKjeUq5OePzCtnv3xs3hh4HpXgQi0HDbN13PiIe9MfEGi9nhaHlN_QUIUVDm87zVEftkEmGxSgi71JKM4o-dpbCCoWzGuhIXekZbve5hs/s1600/Peric-Misa-catalog-2012-HQ-PRINT-10-06-2012-33.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="285" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjYDqGHu85ZH6IpHyoIm2rIkHpxlUdPjfdWefRKjeUq5OePzCtnv3xs3hh4HpXgQi0HDbN13PiIe9MfEGi9nhaHlN_QUIUVDm87zVEftkEmGxSgi71JKM4o-dpbCCoWzGuhIXekZbve5hs/s1600/Peric-Misa-catalog-2012-HQ-PRINT-10-06-2012-33.jpg" width="400" /></a></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00702010544844295529noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1316607983774640225.post-68869526482598623932012-12-02T22:26:00.002+01:002012-12-02T23:07:56.033+01:00О БИЉКАМА, ЖИВОТИЊАМА И ПРЕДЕЛИМА<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhAVWdA_QrAAIHjajOhY9JZvjH3ioE5zUUAhYwVBwkbPI5MWQhrdU4cKSFzQmzGmO03NRpIIDOeX-Uv4Ck1SbPboAPMf7bZydZqROPHaU9c2SC5ZfjkDgwWas741YXLDYXA_uOoaN4GJ5E/s1600/book_serb_mit_05.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhAVWdA_QrAAIHjajOhY9JZvjH3ioE5zUUAhYwVBwkbPI5MWQhrdU4cKSFzQmzGmO03NRpIIDOeX-Uv4Ck1SbPboAPMf7bZydZqROPHaU9c2SC5ZfjkDgwWas741YXLDYXA_uOoaN4GJ5E/s640/book_serb_mit_05.jpg" width="418" /></a></div>
<br />
<a href="http://www.datafilehost.com/download-b3cb72d7.html">ОВДЕ</a> можете преузети промотивни PDF<br />
<br />
<div class="posveta">
<div style="text-align: right;">
<span lang="sr-Cyrl-BA"><i>Мртвој кујици
са Врмца</i><o:p></o:p></span></div>
</div>
<div class="posveta">
<span lang="sr-Cyrl-BA"><i><br /></i></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl-BA">Биљке
умиру тихо. Иза њих остану само мириси. Лебде ти мириси – бременити, тешки и
вапијући – лебде и повијају се над земљом, ишчезавају у ваздуху и враћају се са
ветровима, као уклете душе без станишта. У тек посеченој шуми, на покошеној
ливади, од њих, од мириса, док пада вече, може се полудети. У сутону сливају се
они – мириси, сироте и унезверене душе биља – сливају се попут невидљивих
слапова, врте и окрећу, пате. У мирису сасушене нане, пелина, босиљка, обореног
храста, његове коре и влажног срца, лишћа које се затвара, уврће и суши, скрити
су последњи трептаји живота, који неће да се преда, препусти силама смрти.
Дешава се то чак и када вену, кад копне и умиру дуго, бескрајно дуго, биљке.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl-BA">А
животиње одлазе у чуду. Припитомљене са поверењем, дивље са неверицом у оку.
Безгранични живот је у њима и то око никако да згасне. Само се још ноге
померају у зраку, копита, шапе, папци, они би још да трче, али земље нема и
крила лепетају. Лете и батргају се об</span><span lang="SR-CYR">е</span><span lang="sr-Cyrl-BA">зглављена тела и трепте срца
као излуделе струне.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl-BA">Ко ће
написати молитву, ону за опрост, за преклане, убијене и крепале животиње, ко ће
спустити лице на одлазеће крљушти, длаку и перје, на ружичасту кожу лепих
свиња? <o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl-BA">Те смрти
ће остати узгредне, успутне, нешто са чим се живи у потајном споразуму, као са
притајеном, кљуцајућом зубобољом, нешто свагдашње, обично, припросто и отрцано.<o:p></o:p></span></div>
<div class="normal12">
<span lang="sr-Cyrl-BA">Тако
ћемо се правити да не примећујемо како нестају горе и ишчезавају шуме, како
смрде реке и уљасто се лескају њихове воде покривене прљавом скрамом из које
провирују трбуси угушених риба. Мртве рибе плутају – лешеви разјапљених уста,
згрчених у последњем зеву – и мртве их воде љуљушкају као кобне </span><span lang="SL">колевке</span><span lang="sr-Cyrl-BA">.<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl-BA">Кад смо
то, најгори од најгорих, постали господари света, кад смо то чак и смрт успели
да начинимо по властитом лику, без наде у поновно рођење, у вечно цветање
живота?<o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="sr-Cyrl-BA">Без
наде.<o:p></o:p></span><br />
<span lang="sr-Cyrl-BA"><br /></span>
<span lang="sr-Cyrl-BA"><br /></span>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.youtube.com/embed/TSUzIQeNRhc?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div>
</div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00702010544844295529noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-1316607983774640225.post-3875528451206768582012-12-02T22:26:00.000+01:002012-12-02T23:21:49.210+01:00БУНТОВНИЦИ<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFcKhEjCm8QIswhut2XDXaRNFNnEpBlZCOTQgp73EVOQToxxBtp1IMTcWv4UZ9Tbgn-RNzA2Yyhv3ujj_mI2GXL31bLtNZ6PCCQjyNPk0o0qcxuydAgp_0OeS_bNzZHWLF75Wkd4aR5aI/s1600/REBELS_book_00.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFcKhEjCm8QIswhut2XDXaRNFNnEpBlZCOTQgp73EVOQToxxBtp1IMTcWv4UZ9Tbgn-RNzA2Yyhv3ujj_mI2GXL31bLtNZ6PCCQjyNPk0o0qcxuydAgp_0OeS_bNzZHWLF75Wkd4aR5aI/s640/REBELS_book_00.jpg" width="460" /></a></div>
<br />
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><a href="http://www.datafilehost.com/download-5e4825bf.html">ОВДЕ</a><span style="background-color: white; color: #222222; line-height: 18px;"> можете преузети промотивни PDF</span></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="font-family: Verdana, sans-serif;"><span style="background-color: white; color: #333333; line-height: 15.199999809265137px;">You can download PDF of the English translation </span><a href="http://www.datafilehost.com/download-de1e457a.html" style="background-color: white; color: #cc0000; display: inline; line-height: 15.199999809265137px; outline-style: none; text-decoration: initial;">HERE</a></span></div>
<br />
<div class="naslov1" style="margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm;">
<div style="text-align: right;">
<i>Сенима Добриле Братић</i></div>
</div>
<div class="posveta">
<span lang="sr-Cyrl-BA"><i><br /></i></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SR-CYR">Црна ноћ, мрачна ноћ, мркла ноћ, тамна ноћ, туробна
ноћ, самотна ноћ, глува ноћ, бескрајна ноћ, непрозирна ноћ, тешка ноћ, кобна
ноћ, страшна ноћ, болна ноћ, језива ноћ, </span><span lang="sr-Cyrl-BA">чемерна </span><span lang="SR-CYR">ноћ</span><span lang="sr-Cyrl-BA">, ноћ</span><span lang="SR-CYR">
без утехе, последња ноћ, нестати у ноћи, отићи у ноћ, прогутала га ноћ,
изгубити се у ноћи, Вартоломејска ноћ, валпургина ноћ, Кристална ноћ, Ноћ дугих
ножева, ноћна мора, ноћна страва, авети ноћи, ноћнице, ноћничине, толико тога
тешког као млинско камење сместила је ноћ у своје баршунасто крило.</span><span lang="SR"> Изнад тог крила раширене с</span><span lang="SR-CYR">у</span><span lang="SR"> њене руке, које
као да кажу: </span><span lang="SR-CYR">„</span><span lang="SR">Узмите, моје тамне ризнице непресушне су тегобом!</span><span lang="SR-CYR">“</span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SR-CYR">Зато се каже добро јутро и добар дан, али
само – лаку ноћ! Јутра и дане некако ћемо прегурати, али за лакоћу ноћи треба нам
савезништво, јер чини се да не смемо да останемо сами у њеном загрљају.
Уосталом, дан свиће, или се рађа, а ноћ се спушта, пада, као што се спуштају и
падају тешке завесе, које подразумевају терет, тегобу и крај.</span><span lang="RU"><o:p></o:p></span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SR-CYR">Лети се ноћ спушта, тихо и полако, прикрада
се кроз сутон у коме гасну боје и сјај, потом кроз сумрак када њен тамни вео
већ покрива пределе и ствари, а само још хоризонт одолева, сабласно блед. Тек
потом долази мркли мрак. Зими ноћ пада, стушти се на свет у један мах и
преплави га. Те дуге зимске ноћи, у којима Сунце губи снагу, најопасније су.</span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SR-CYR">Када једни другима пожелимо лаку ноћ, наивно
верујући у моћ речи, и легнемо у постељу – ноћ овлада нама. Насупрот дану, који
је попут неког божанства сам против свих, па зато и немоћан, ноћ је са сваким
од нас понаособ, лицем у лице, можемо да јој осетимо дах. Они које ноћ буди
кажу да је тешка, лепљива, час хладна, час врела, препуна мразног зноја, који
се по човеку хвата као иње, мрзне му и влажи постељу и тело, увлачи се у душу.</span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SR-CYR">Кад се људи повуку, спусте резе и закључају
браве, њихов свет је само њихова кућа. Све остало заузела је ноћ, ноћ и њена
бешумна бића. Тако је одвајкада – ко живи у ноћи мора бити тих, јер у тишини, у
глувости, у муку је снага ноћи, а она је неизмерна и тешко оном ко је искушава.
Свако свêтло и брзо око, свака нечујна шапа и кобна канџа, паперјасто крило и оштри
кљун, мора увек бити на опрезу да не повреди тишину ноћи. Иначе – ноћ ће их
прогутати. Из т</span><span lang="sr-Cyrl-BA">е</span><span lang="SR-CYR"> ноћне тишине, из њене таме израњају и наша бунтовна бића – вампири
и вештице.</span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SR-CYR">Некада, када су постојали петлови, муке ноћи
трајале су до њиховог првог певања, око један сат после поноћи. Данас, када се
дан продужава светлима и буком, када људи мисле да ће тако преварити ноћ и када
петлова више нема, мучење траје све до првог прозрака сунца, до освита,
освитка, или сванућа, када свет осване у свом меком сивилу без боја. Освит је
прва предстража дана, као што је сутон прва ноћна ухода. Тада мученици ноћи,
ако су из ње изашли, могу да уснују свој сан, обасјани и умирени светлошћу.</span></div>
<div class="Normal1">
<span lang="SR-CYR">До идуће ноћи. У коју сад улазимо!</span></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00702010544844295529noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1316607983774640225.post-54551408808530784192012-12-02T22:22:00.000+01:002012-12-02T22:53:25.778+01:00ПРОГНАНА БИЋА<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhXcvQUrcLbuF9X25OI2KTWVqgvcXztggwcyvyBSyngmYqr0BxX2CfwmqNN1fWszMOYKrNEChEQTjfn5UAICYLx8NMKyYPqyImUb0Z58HX-aRBHMo8HYh_TXHBlU-Myn3IfvrpSOjbXR-M/s1600/01_Usluzhni_korice.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhXcvQUrcLbuF9X25OI2KTWVqgvcXztggwcyvyBSyngmYqr0BxX2CfwmqNN1fWszMOYKrNEChEQTjfn5UAICYLx8NMKyYPqyImUb0Z58HX-aRBHMo8HYh_TXHBlU-Myn3IfvrpSOjbXR-M/s640/01_Usluzhni_korice.jpg" width="452" /></a></div>
<br />
<a href="http://www.datafilehost.com/download-c0e09bbd.html">ОВДЕ</a><span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> можете преузети промотивни PDF</span><br />
<span style="background-color: white; color: #222222; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"><br /></span>
<br />
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 18.0pt;">
<div style="text-align: center;">
<i><span lang="SR-CYR" style="font-size: 14pt;">Посвећено
свим оклеветаним бићима!<b><o:p></o:p></b></span></i></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="margin-bottom: 6.0pt;">
<i><span lang="SR-CYR">У дане када су
угрожени извори васколиког живота и лепота над лепотама света, као да свети
гајеви и столетна стабла из прошлости негде у даљини шуме тугу над потоњим
временом.</span></i><i><span lang="RU"><o:p></o:p></span></i></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<span lang="SR-CYR">професор Војислав Ђурић</span></div>
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<span lang="SR-CYR"><br /></span>
<span lang="SR-CYR"><br /></span></div>
<div class="Normal1">
<div style="text-align: justify;">
<span lang="SR-CYR">Постоје чудна бића.</span></div>
</div>
<div class="Normal1">
<div style="text-align: justify;">
<span lang="SR-CYR">Некада су боравила ту, око нас, у ваздуху, у
водама, на гранама дрвећа, у трави, на крововима кућа и у оџацима. Лутала су,
обично ноћу, раскршћима и дрвљаницима, скупљала се на буњиштима и гумнима.
Долазила су и са краја света, из предела у којима петлови не певају, где се не
зна за глас рога.</span></div>
</div>
<div class="Normal1">
<div style="text-align: justify;">
<span lang="SR-CYR">Та бића су била и добра и зла. Како које!
Нека од њих су волела да помажу људима и да им се нађу у невољи, нека су
правила ситне злобе, пакости и неслане шале, а било је и оних која су чинила
зло и због нечег се светила. Свако од њих је имало неки свој разлог за добро,
за шалу, пакост, или зло, а људи су мислили да познају те разлоге, ма како
чудновати они били.</span></div>
</div>
<div class="Normal1">
<div style="text-align: justify;">
<span lang="SR-CYR">Данас, када више нема кровова и оџака, када
се ни најстарији не сећају шта би то било гумно, када су раскршћа начичкана шареним
светлима која трепћу и стакленим очима што мотре непрестано и нетремице, а
сваки предео постао крај света, јер нема петлова и њиховог јутарњег кукурикања
сунчевом руменилу, данас су се та бића повукла, побегла у планине и шуме које
су још преостале.</span><span lang="SR"> Тамо чекају
своје последње дане, заједно са дивљим животињама, дрвећем, травама и изворима</span><span lang="SR-CYR">,</span><span lang="SR"> и трепере </span><span lang="SR-CYR">скупа</span><span lang="SR"> с њима, као
јасике, у страху од ишчезнућа.<o:p></o:p></span></div>
</div>
<div class="Normal1">
<div style="text-align: justify;">
<span lang="SR-CYR">Клеветана и опањкавана вековима, не могу она
да кажу ништа у своју одбрану. Ћуте и чекају безразложну освету, нема и
преплашена пред разулареном и бесвесном људском свемоћи.</span></div>
</div>
<div class="Normal1">
<div style="text-align: justify;">
<span lang="SR-CYR">Њима, док су још ту, посвећена је ова књига.</span></div>
</div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00702010544844295529noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1316607983774640225.post-86843750891120803612012-12-02T22:20:00.003+01:002012-12-02T23:04:11.069+01:00ВИЛЕ И ЗМАЈЕВИ<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiQZYBU2Tf09W_GQdWzIL_ULEAZZt1na_7TwmFWNy0tQlwSMoqQvyLwoe1vXPAWHHknXI0qPtk_JAG2GabdlzObi2iEnC2uo3NXB4zraFMjFXRQGna_MCNm8R7pd2E6x8-o-exUvNgEndA/s1600/Vile.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiQZYBU2Tf09W_GQdWzIL_ULEAZZt1na_7TwmFWNy0tQlwSMoqQvyLwoe1vXPAWHHknXI0qPtk_JAG2GabdlzObi2iEnC2uo3NXB4zraFMjFXRQGna_MCNm8R7pd2E6x8-o-exUvNgEndA/s640/Vile.jpg" width="452" /></a></div>
<br /></div>
<div class="MsoBodyText" style="text-indent: 36.0pt;">
<span lang="SR-CYR"><br /></span>
<span lang="SR-CYR"><a href="http://www.datafilehost.com/download-0c860c8b.html">ОВДЕ</a><span style="text-indent: 0px;"> можете преузети промотивни PDF</span></span><br />
<span lang="SR-CYR"><br /></span>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
<span lang="SR-CYR"><i style="text-align: center; text-indent: 0px;">(псст... тихо...)</i></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span lang="SR-CYR"><br /></span></div>
<div style="text-align: left;">
<span lang="SR-CYR">Читаоче, од
овог тренутка морамо бити посебно пажљиви, прибрани и тихи, јер улазимо у свет
ћудљивих и флуидних бића и сваки наш немар и непажња, свака наша лакомисленост,
на коју смо навикли у уобичајеном свету, сакриће понеку лепоту, шум или
драгоцен мирис ових створења. Улазимо у непрегледне, тамне шуме и ступамо на
осунчане пропланке, пливамо и питомим и дивљим водама извора, река, језера и
једног мора, корачамо процвалим ливадама и пашњацима и пратимо пловидбу облака
над њима. Улазимо у вилински свет, свет слободан од две најтеже нужности –
нужности смрти, којој подлежу људи, и нужности вечности, на коју су осуђени
богови. А сада, само тихо и обазриво! Крочићемо у свет лепих и слободних бића.</span><span lang="sr-Latn-RS"><o:p></o:p></span></div>
</div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/00702010544844295529noreply@blogger.com0